O (ne)moranju

Jeste li svjesni da toliko puno stvari za koje mislimo da se "moraju" zapravo uopće ne moramo?

Ne moramo svaku nedjelju biti na ručku kod svekrve, ako to ne želimo.

Ne moramo kupovati novu haljinu, cipele i torbicu za svaku svadbu na koju smo pozvane.
Ne moramo čak ni otići na svaku svadbu na koju smo pozvane!

Ne moramo pod svaku cijenu sačuvati mir u kući, bilo vlastitoj ili roditeljskoj, ako to znači ušutkati i pogaziti bitne dijelove sebe.

Ne moramo imati odgovor na svako pitanje i rješenje za svaki problem.

Ne moramo raditi u struci ili penjati se korporativnim stepenicama,
a bome ne moramo ni biti digitalni nomadi ili objavljivati tekstove dvaput dnevno i storyje još dvaput toliko.

Ne moramo pričati o kilama, tuđim i svojim, i "pripremi tijela za ljeto"
​kao da se sasvim podrazumijeva da naše tijelo nije prihvatljivo ovakvo kakvo je.

Ne moramo se smješkati i prešutjeti kad nam nešto ne odgovara ili se krši s našim načelima i potrebama.

Ne moramo pristati na život manji od onog koji želimo.

​Ali to zahtijeva da budemo iskreni i prema sebi i prema drugima, a ponekad je lakše zaključiti da "moramo" nešto nego prihvatiti mogućnost slobode.
Zašto?

Zato što sloboda znači i prihvaćanje ponekad beskrajne praznine koja nastane kad maknemo šine koje su drugi postavili za nas.
Sloboda znači i prihvaćanje činjenice da ponekad ne možemo biti i fine i pristojne, i svoje.
Sloboda znači i iskakanje iz mase i poziv na osudu od strane onih koji se taj skok nikad nisu usudili napraviti.

Sloboda znači prvo susret sa sobom, a onda i odabir susreta s drugima.
S onima kojima želimo, a ne moramo.
​
Jer sloboda je upravo to - "želim", a ne "moram".