Za početak, evo ih ovdje na okupu (za tekstove bacite pogled na Instagram kreARTionica). Dojmova je bilo puno, i malo mi je žao što nisam posvećenije vodila dnevnik tijekom procesa. Kao što to često biva, mislila sam "pa na ovaj osjećaj sigurno neću zaboraviti!" i "o ovome ću lako pisati", a onda sam i zaboravila i nije više bilo lako pisati. Lekcija naučena. (Opet.) Ipak, i bez opsežnih dnevničkih zapisa, imam dva glavna zaključka iz ovog procesa koje želim podijeliti s vama.
Važnije je početi nego savršeno isplanirati.
Ovo već i vrapci na grani znaju, jer su se i oni nagledali dovoljno self-help blogova o produktivnosti, (ne)savršenosti i "življenju svog najboljeg života". "Savršeno je neprijatelj dobrog", rekao je još Voltaire.
A opet, neke su izjave istovremeno i klišeji i istinite, a za mene je ovo jedna od njih. Koliko god čitala o tome, koliko god puta naišla na nju, svejedno mi dobro dođu svi dodatni podsjetnici da to zaista i primijenim u praksi. (I ovo sasvim sigurno nije zadnji put da pišem o tome.)
Naime, kad sam tek krenula razmišljati o ideji vlastitog kreativnog izazova, moj plan je bio imati PLAN: s fora naslovom, konkretnim temama, rasporedom, brendiranim dizajnom, dobro tempiranim najavama na Facebooku i Instagramu, kreativnim pozivima sudionicima da se uključe i svime drugim što takve kampanje podrazumijevaju. I nije to nužno loš plan, samo što me eno još uvijek čeka u svijetu teoretski super, ali praktično neostvarenih planova. Za razliku od toga, #stvaramsvakidan izazov osmišljen je doslovno dan prije nego što je krenuo, s ciljem dodavanja malo boja i smisla u razdoblje kad se draga osoba odselila iz Hrvatske, dvogodišnji program edukacije približavao kraju, a uvijek prisutna pitanja o budućnosti vrišteći su tražila pozornost i crpila energiju. I iako mi je zaista jako drago zbog onih koji su ne samo pratili moje 30-dnevno stvaranje nego se i uključili s vlastitim projektom, izazov sam radila ponajprije za sebe – u potrazi za svojim mirom, svojim izražavanjem, svojom inspiracijom. I što se dogodilo? U tih 5-15-30 minuta stvaranja dnevno našla sam mirnu luku, iskričavo veselje, kreativnu želju, osjećaj da je život pun mogućnosti. Preporučujem.
Naša djela utječu na našu sliku o sebi, koja onda utječe na buduća djela, i tako u krug.
Kad sam stvarala svaki dan, osjećala sam se kreativnije općenito. Ali taj osjećaj kreativnosti bio je rezultat toga što radim, a ne obrnuto, kao što često mislimo. "Kad ću imati inspiracije, onda ću stvarati." Mhm, znam, i ja stalno iznova padam na tu vlastitu foru. Čekam inspiraciju, čekam motivaciju, čekam bolje ideje, čekam nova znanja, čekam… "Inspiracija postoji, ali te treba naći kako radiš", rekao je pak Picasso.
I to mi se u ovom izazovu stvarno pokazalo točno, dan za danom. Krenula bih stvarati bez ideje, ali bih krenula. A onda bi se pojavila želja za isprobavanjem te neke boje, koja bi dovela do tog nekog oblika, koji bi me potaknuo da isprobam to nešto novo… I eto, negdje putem pokupila bih i inspiraciju.
Samo što je ta inspiracija hirovita dama. Lako ju je otjerati očekivanjima, a kad ju se ignorira i stvara ne obraćajući pozornost na nju, rado dođe. Pogotovo ako zna da smo tu svaki dan. Dodatni bonus je to što nam činjenica da redovno stvaramo pomaže da sami sebi damo kredibilitet i argumente za biti na svojoj strani. Ne osjećaš se uspješno? Ali vidi, imaš dokaze da si 30 dana uložio trud i vrijeme u nešto. Nisi umjetnik jer se nisi školovao u tom smjeru? Hm, pa ne znam, meni ovih 30 slika djeluje kao umjetničko izražavanje. Ne znaš što bi u životu? Ni moraš odmah sve znati, vidi kako si stvorio 30 stvari koje prije nisu postojale. Najbolja stvar kod tih argumenata je što, jednom kad zaista vjerujemo u njih, nitko nam ih ne može oduzeti. Drugi se ne moraju slagati s nama, mogu nas i kritizirati ili ismijavati, ali mi imamo vidljive dokaze da smo nešto isprobali, usudili se i stvorili. Jesu li i oni? ("Oni" se ne odnosi samo na vanjske kritičare, nego i one još moćnije – unutarnje.)
I što sad?
Moram priznati da mi je bilo teško odlučiti kako nastaviti dalje s kreativnim radom nakon ovog izazova. Upravo činjenica da ga zbog vlastitih uvida i cjelokupnog iskustva doživljavam tako uspješnim otežava odabir sljedećeg koraka, jer što ako ne bude jednako dobar? Čujte, nitko se od perfekcionizma nije izliječio u 30 dana. Zato sad na red dolaze upravo ove dvije gore naučene lekcije, sažete u jednu rečenicu: Počni djelovati i prije nego što imaš sve isplanirano, a tvoje će ti djelovanje pomoći u tome da nastaviš.
Za mene to u ovom trenutku znači da se opet posvećujem svakodnevnom stvaranju i dijeljenju. Čega točno i u kojem obliku – ostavljam još otvorenim.
A što vi možete početi danas? Ako trebate ideje, podršku ili samo društvo – pišite, tu sam za vas. Stvarajući, 
1 Comment
|
